Unesene vrste & šume
Unesene vrste:
- pinija (Pinus pinea)
- alepski bor (Pinus halepensis)
- brucijski bor (Pinus brutia)
- crni bor (Pinus nigra)
- mediteranski čempres (Cupressus sempervirens)
- atlaski cedar (Cedrus atlantica)
- himalajski cedar (Cedrus deodara)
- libanonski cedar (Cedrus libani)
- grčka jela (Abies cephalonica)
- španjolska jela (Abies pinsapo)
- sekvoja (Sequoia sempervirens)
- močvarni taksodij (Taxodium distichum)
- eukaliptusi (Eucaliptus sp.)
Šume
Glavna šumska zajednica Brijuna jest zajednica hrasta crnike i crnog jasena (Fraxino orni – Quercetum ilicis). Kako područje prirodnog rasprostiranja koincidira s najnaseljenijim područjima još od antike, preostalo je vrlo malo sastojina u odnosu na nekadašnje površine, koje su danas u strukturi i izgledu visoke šume (šume iz sjemena). Glavne vazdazelene vrste ove zajednice jesu crnika (Quercus ilex), lemprika (Viburnum tinus), planika (Arbutus unedo), zelenika (Phillyrea media i P. latifolia), mirta (Myrtus communis), lovor (Laurus nobilis), veliki vrijes (Erica arborea), broćika (Rubia peregrina) i kozokrvina (Lonicera implexa i L. etrusca), dok se od listopadnih vrsta javljaju crni jasen (Fraxinus ornus), hrast medunac (Quercus pubescens), bijeli grab (Carpinus orientalis), šibika (Coronilla emeroides), kupina (Rubus ulmifolius) i drača (Paliurus spina-christi).
Većina sastojina ove zajednice nalazi se u raznim degradacijskim stadijima. Degradacija ove zajednice odvija se redoslijedom: šuma crnike i crnog jasena (sjemenjača, panjača) – makija – garig – kamenjara.
Makija
Makija je degradacijski stadij zajednice crnike i crnog jasena u kojemu nije izražena slojevitost. Makija je visoka nekoliko metara, u njoj prevladavaju grmoliki oblici crnike, planike, zelenike, lemprike i drugih vrsta. Po sastavu se ne razlikuje od visoke šume crnike, već po strukturi i izgledu. Kada je riječ o Brijunima, makiju nalazimo na svim otocima. Na manjim je otocima kompletna sa svim navedenim šumskim vrstama. Na Velikom Brijunu makija je djelomično izmijenjena zbog velikog broja divljači. Najljepša makija visoka i do osam metara, gusta do neprozirnosti, sačuvana je otocima Vangi i Pustom.
Garig
Garig nastaje ispašom, sječom ili nekim drugim negativnim utjecajem na makiju. Garizi nisu gusto zarasli kao makija, a čine ih pretežno otporne vrste, poput velikog vrijesa (Erica arborea), brnistre (Spartium junceum), šmrike (Juniperus oxycedrus) i dr., a ponekad, kao što je to slučaj kod brijunskih gariga, prevladavaju vrste bušina (Cistus sp.) – tzv. bušici. Mnoge biljne vrste koje rastu u sklopu bušika aromatične su i medonosne te uvelike pridonose raznolikosti kukaca oprašivača.